Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

KARIJERE

Posjetila nas je Tihana Lazović, diskutirale smo o filmu, ocu nogometašu, braku i šovinizmu

Vjerojatno ste prije nekih mjesec dana pročitale da je seriju Novine scenarista Ivice Đikića i redatelja Dalibora Matanića kupio Netflix, najpopularniji streaming servis na svijetu; ta vijest savršen mi je uvod u razgovor s jednom od zvijezda Novina, 27-godišnjom glumicom Tihanom Lazović

Dakle, Tihana postaje ozbiljno važna glumica. Serija u kojoj igra mladu novinarku upravo je postala prvom serijom iz naše regije koja se prikazuje na Netflixu; u filmu Zvizdan, koji je u Cannesu osvojio nagradu za najbolji film u kategoriji “Un Certain Regard”, igra glavnu ulogu; na Berlinaleu 2016. osvojila je priznanje European Shooting Stars te je proglašena jednom od deset najperspektivnijih mladih glumica…

A onda sjedneš s njom na kauč i krenete razgovarati i imaš osjećaj da sjediš na kavi s frendicom nakon faksa. Samo što nema kave, ni kafića, nego si u redakciji na intervjuu s jednom od najuspješnijih mladih glumica kod nas, ali koliko god ovo gore zvučalo kao najveći klišej na svijetu, sve stoji. Zbilja. Evo konkretan primjer.

Spomenula sam zanimljiv citat kolege glumca Aljoše Vučkovića, s kojim je surađivala na filmu Aleksi mlade redateljice Barbare Vekarić, a koji je nakon suradnje s Tihanom izjavio kako je ona “u filmskom žargonu govoreći odličan materijal, šarmantna, snažna i u sebi nosi nešto divlje” te ju je usporedio s Jane Fondom i Katherine Hepburne. Nakon što sam joj to pročitala krenuo je smijeh i bilo joj je onako istinski neugodno. “Ja sebe apsolutno ne vidim takvom. I potpuno mi je neugodno kad me tako komplimentiraju”, kaže.

O novoj sezoni Novina i filmu u kojem igra porno glumicu

S obzirom da smo sjedile u redakciji Super1, priča je nekako prirodno počela s redakcijama i novinama. Kao srednjoškolka imala je kratko novinarsko iskustvo u školskom listu, što će joj kasnije pomoći u ulozi mlade novinarke Tene u Novinama. “Meni ti je novinarstvo, još kao maloj, bilo jako fora, a i sad sam se toga sjetila kad gledam vas tu u redakciji za kompjuterima”, kaže.

Ovih dana snima drugu sezonu, koja se kao i prva, snima u pravoj novinarskoj redakciji, u Vjesniku gdje je nekad bila redakcija Večernjeg lista. “Veseli me što snimamo u tako genijalnom prostoru. Na snimanju sam dodatno tražila sve one papiriće, kemijske, laptop, da si napravim atmosferu prave novinarke, a i lik Tene koju igram mi se sve više i više sviđa”, kaže. “Tena je, ukratko, mlada novinarka koja se nalazi u svijetu svih tih velikih riba i koja pokušava uhvatiti nekakvu pravdu, ali je pitanje ima li toga uopće… Iako vam o drugoj sezoni ne smijem puno otkrivati, mogu reći da se sad sve prebacuje na političku stranu, sada pratimo političku kampanju, ali sigurno će biti još uzbudljivija i intrigantnija nego prva “, priča Tihana.

A kad smo kod novih iskustava i uloga u koje je ušla potpuno nepripremljena, u smislu posla kojim se njen lik bavi, morale smo porazgovarati o kratkom filmu Tina i Sandy koji je snimala s redateljicom Hani Domazet – o dvije cure koje se upoznaju na audiciji za pornić. “Hani je mlada redateljica koja je film ustvari radila kao studentski ispit i onda, kako smo se na tom snimanju jako dobro zezali, odlučila je da ga želi podignuti na neki višu razinu”.

“Glumim Tinu koja odlazi na svoju prvu audiciju za porno glumicu i tamo joj se svašta izdogađa i shvati kako je cijeli taj svijet užasno zanimljiv, ali moj lik je u filmu ustvari u svojstvu gledatelja. Dođem prvi put, ne znam o čemu se radi i samo me odnese ta neka struja,” priča. “Upoznajem i Sandy koja je puno više iskusna u porno industriji i tako nastaje priča o jednom kratkom prijateljstvu, koje traje od početka do kraja snimanja na setu. Super je što smo u cijelom tom procesu snimanja upoznali i Tinu Blade, koja je stvarno porno glumica, pa smo je vodili na pivo u Krivi put, ispitivali sve i svašta, i ona nam je puno pomogla da uopće uđemo u mentalni sklop cura koje to rade.”

Odrastanje u Zadru, odlazak u Zagreb i Zvizdan

Borko Vukosav

Odrasla je u Zadru, u koji često odlazi na kratke vikende, no za život u Zagrebu kaže da nudi znatno više mogućnosti. “I dalje obožavam more i svoj rodni grad, ali ja se dolje više nikako ne vidim, premalo mi je. Samo sam čekala da pobjegnem. Ma, dobro, meni je i Zagreb već sada premalen”, kaže. “Ja sam ti, iskreno, osoba koja nikad nije imala tu neku povezanost s domovinom. Da sad odem, primjerice, u London, bilo bi mi sasvim okej tamo. Da odem u Sisak, okej, sad sam u Sisku. Ne veže me puno stvari za domovinu. I zapravo mi je dugo trebalo da to nekako prihvatim, ali sam jednostavno takva da se vrlo brzo negdje osjetim kao doma. Bilo gdje. Ustvari me, kao i mnoge, ne veže mjesto, vežu me ljudi. Ali priznat ću da mi je, u zadnje vrijeme, baš jako počelo nedostajati more. A kad sam skužila da mi more nedostaje i da sanjam more, tad sam skužila da starim”, objašnjava.

Tihanin tata Miljenko bivši je nogometni vratar nogometnih klubova Zadar, Rijeka i Istra, a mama Gordana profesorica je talijanskog i engleskog. “Kao klinke je i mene i sestru tata vodio na razne sportove, ali je brzo shvatio da mi ipak bolje pjevamo nego što trčimo, pa smo tako otišle u glazbenu školu i danas zapravo nemam neke veze sa sportom. Ali, tata je u nas usadio sportsku disciplinu, predanost, strast”, priča.

“Ono što mi je tata uvijek govorio, a što mi i dan danas odzvanja, jest da ako nešto voliš, onda se tome moraš potpuno predati. ‘Ja sam i po blatu i po kiši išao igrati nogomet jer sam to volio’, to bi mi često govorio. Moram reći da sam perfekcionist, ali samo i isključivo u poslu. U životu sam jako smotana, traljava, zaboravljiva, ali u poslu sam uvijek predana. To je s jedne strane super, ali s druge mi je često uteg, tako da pomalo samu sebe učim oprostiti si neke stvari, biti manje stroga prema sebi i reći si, s vremena na vrijeme; ‘Okej, što je najgore što ti se može dogoditi, loša uloga? Wow.'”

Loša uloga definitivno nije bila ona u Matanićevom Zvizdanu, koja je Tihani obilježila dosadašnju karijeru. “Zvizdan je moj treći igrani film, a drugi s glavnom ulogom i Zvizdan je napravio stvarno ogroman uspjeh. Ja danas kad na to gledam zapravo uopće ne mogu vjerovati što on sve znači i mislim da će tek vrijeme pokazati koliko je taj film zapravo bitan, ne samo za filmski svijet, nego i općenito. Taj film me progurao i na strano tržište, na Berlin Shooting stars, zahvaljujući tome što je Zvizdan imao veliku gledanost u Italiji, kasnije sam snimila film u Italiji, našla agenta u Italiji… Tako da slobodno mogu reći da mi je Zvizdan obilježio život, ne samo karijeru”, kaže Tihana, koja je bila posebno ponosna kad smo spomenule njene suradnje s Daliborom Matanićem.

“Dado i ja smo kao brat i sestra, kreteni, evo tako nekako se mi skupa ponašamo, imamo otprilike četiri i pol godine. Danas je jako teško naći redatelja s kojim tako klikneš, a odnos redatelja i glumca na setu je najvažniji. S Dadom mi je super što se nas dvoje jako dobro razumijemo i bez riječi. Ja znam što on traži, on zna što od mene može dobiti i stvorili smo jako lijepi poslovni odnos. Što god radio prihvatit ću raditi s njim.”

Redateljica iz Italije ju je zvala da igra u njenom filmu

Nakon velikog uspjeha u Berlinu, primijetila ju je talijanska redateljica Costanza Quatriglio i zvala na audiciju za film Just Like My Son. “Kad me nazvala redateljica, koja je Talijanka, i rekla da želi baš mene u svom filmu, bilo mi je potpuno suludo i nevjerojatno da se to dogodilo, jer vani sve funkcionira putem agenata i redatelj nikad izravno ne zove glumca. Tu je ulogu mogla igrati bilo koja Talijanka, ali je ona jako zapela za mene i pozvala me u Rim na audiciju”, priča.

“Ja uopće ne govorim talijanski, i iako ga razumijem, mogu izgovoriti svega dvije rečenice. A onda sam došla tamo i ona sa mnom uopće nije htjela razgovarati na engleskom, već isključivo na talijanskom pa sam na castingu provela osam sati. Mozak mi je iscurio, bila sam potpuno luda, primala sam sve te upute na talijanskom, pokušavala pokopčati o čemu se radi, što govori, a ona me zapravo samo iskušavala. Na kraju sam uspjela sam proći taj test, nazvala me za dva tjedna i dobila sam ulogu…

Kad sam bila u Berlinu osjećala sam baš kao siroče. Bila sam u grupi ljudi iz ogromnih zemalja gdje svi imaju agente, pa su mi postavljali sto pitanja zašto ja nemam

“Ali super je to što sam došla u Rim i mislila da ću kratko na audiciju, pa ću onda šetati Rimom, a na kraju sam bila toliko mrtva da sam samo došla u hotelsku sobu i zaspala. Što se tog filma tiče, mislim da će me i on na neki način obilježiti. Jako je važan. Radi se o Afganistancima, izbjeglicama, o njihovoj priči. U filmu igram Ninu, mladu djevojku koja radi u centru za izbjeglice, i zatim se događa platonska ljubavna priča između mene i glavnog muškog lika”, govori mi Tihana o iskustvu snimanja priče koja je zapravo film talijansko-belgijsko-iransko-hrvatske koprodukcije.

Morale smo se još malo dotaknuti ove zavrzlame s agentima, ili nedostatka istih, ako govorimo o Hrvatskoj. Naime, još je Zrinka Cvitešić u dokumentarcu o svom inozemnom uspjehu,govorila o tome kako je ljudima vani užasno bizarno da glumci u Hrvatskoj nemaju agente, već sve poslove dogovaraju potpuno sami. To iskustvo dobro je poznato i Tihani.

“Kad sam bila u Berlinu osjećala sam baš kao siroče. Bila sam u grupi ljudi iz ogromnih zemalja – Engleske, Francuske, Belgije, Italije – i njima je nepojmljivo da mi u Hrvatskoj nemamo agente. I onda krene sto pitanja; “Aha, a kako onda dobivate poslove?” Ja im odgovaram; “Pa mali smo, pa te redatelj zove….” Opet pitanje; “A tko dogovara ugovore, kako to rješavate?” Odgovaram; “Dogovaram ih ja sama.” Pa zatim; “Aha, ali imaš odvjetnika, ne?” … Znači, u njihovom je sklopu nemoguće da si bez agenta, sve je postavljeno tako kao da imaš agenta, ali onda dolazimo do toga da smo mi naprosto premalo tržište da bi i kod nas sve tako funkcioniralo.”

Šovinizam i priča o prijateljici iz Zagreba

Ipak, koliko god da je dosad imala genijalnih suradnji i super pozitivnih iskustava, u čitavoj ovoj industriji, baš kao što je to slučaj i vani, i kod nas je prisutna doza šovinizma. I Tihana je potpuno otvoreno progovorila o tom problemu, koji vlada ne samo u filmskoj i kazališnoj industriji, već i u društvu općenito. Iako sama, tvrdi, nikad nije imala neko potpuno grozno iskustvo, onakvo o kakvima su žene u Hollywoodu progovorile pokretom Me Too, vjeruje kako je takvih slučajeva i kod nas.

“I u Hrvatskoj sigurno ima sličnih slučajeva kao što su slučajevi iz Hollywooda, ali ja, na sreću, nisam imala nikakvih iskustava do te mjere. No, ono s čime se mi glumice svakodnevno susrećemo jest šovinizam. Odavno sam na njega alergična jer samu sebe oduvijek smatram feministkinjom, ali me u posljednje vrijeme baš počeo gušiti. U smislu – mi žene, što god da napravimo…”, započela je, a onda se sjetila priče njene prijateljice iz Zagreba.

Imam tu jednu priču o mojoj prijateljici iz Zagreba i njenom prijatelju… Prva njegova reakcija kad ju je vidio nakon par godina i prva stvar koju joj je rekao je bila – Jao, što si smršavila!

“… Ima jedna priča o mojoj prijateljici koja je hodala Trešnjevačkim placom i srela prijatelja kojeg do tada nije vidjela dugo vremena, a kad ju je vidio, na sav glas joj je viknuo – dakle to je bila prva stvar koju joj je rekao – ‘Jao, što si smršavila!’ Znači, to je bila njegova prva reakcija. I to je nešto s čime se susrećemo stalno. Taj fokus na fizički izgled žena. Također, ako si uspješna, ako si nešto napravila u životu, ako si mlada glumica; što god da ti na setu da zahtijevaš, pa čak i ako tražiš čašu vode ili kažeš da bilo što ne valja – ti si automatski diva, ti si se umislila, ti si ovakva… Za muškog glumca se to nikad neće reći. Muškarci su uvijek profesionalni, malo su luckasti… ‘Ma on je takav’… I to me smeta.

Također, kad god čitamo tekstove o poznatim ženama, najčešće fokus bude na tome kako se koja od nas obukla, kako izgleda, kako nije dovoljno mršava, kako nije dovoljno debela, kako nema dovoljno dobru kosu, dovoljno pravilan nos… Ali ključ je u tome da se mi žene moramo puno više držati skupa, jer to što žena može biti neprijatelj prema ženi, to pak nitko ne može. Sve je, ipak, do odgoja i obrazovanja. Ali, kako ćeš danas odgajati djecu uz Instagram i govoriti im da izgled nije važan, kad je izgled postao sve…”

Što je ljuti, a što joj je smiješno

Borko Vukosav

Kako smo krenule u tom smjeru, nismo se mogle ne dotaknuti i još uvijek itekako aktualnog pitanja Istanbulske konvencije i sve većeg miješanja u razna, davno stečena, prava žena.

“Alergična sam na to i mislim da je nama, kao javnim osobama, dužnost govoriti o tome. Meni je suludo da se Istanbulska uopće propituje i da se tema skreće s nečega što je korisno i što je većina zemlja već usvojila. Ja sam sebi stvorila svoj krug prijatelja i onda često zaboravim koliko je javnost zapravo neinformirana o tome. Ali, meni je problem to što, kad god s nekime o tome pričam, toliko se uzrujam da više uopće nemam argumenata i ne znam što bih rekla, jer mi je toliko suludo da uopće u 21. stoljeću i dalje moramo raspravljati o tome da žena mora imati pravo odlučiti i imati pravo svoj izbor. To mi je van pameti.

Kad god pogledam vijesti nerviram se i razmišljam; Trebam li izaći i vikati na sav glas ili jednostavno otići živjeti negdje na otok, na selo i maknuti se od svega. Ne znam… Odličan mi je primjer i serija Sluškinjina priča. Uvijek kad je gledam, doslovno se ježim, ali još mi je gore kad se sjetim da to uopće nije toliko daleko od ovoga što mi živimo danas. I zbog svega toga mislim da moramo biti puno glasniji i izaći na ulice, ali nam očito još nije došlo do grla”, kaže.

Osim šovinizma u društvu i njenoj industriji, Tihanu smeta – ili, bolje rečeno, smiješni su joj – lažni glamur i red carpeti. “Kad to sve krene, kad krene taj uspjeh, to te prilično zavede. Sjećam se da sam i svojim prijateljicama pričala… Bila sam u Cannesu, najvećem filmskom festivalu na svijetu, bila sam u Berlinu, hodala po crvenom tepihu, doživjela sam sve to… Ali onda nakon dva dana dođem nazad u Zagreb i opet se vozim u tramvaju, pijem kavu bez šminke, ljudi ne znaju tko sam, masna mi je kosa, nemam za kartu, svađam se s kontrolorom, život ide dalje… Ne postoji taj glamur. I onda mi je ovo, kad nas kad izigravamo neke zvijezde, jako smiješno”, kaže.

Dečko Ivan joj je, kaže, balans i zdravlje

“Postoji ta opcija na Googleu”, priča Tihana dalje, “kad upišeš svoje ime pa ideš na posljednja 24 sata gdje možeš vidjeti vijesti od tog perioda, i to nekad radim, ali samo ako je bila neka premijera pa me zanima što se o tome pisalo. Na dnevnoj bazi ipak ne guglam svoje ime. A kako s tim guglanjem uvijek slijede i razni tračevi koje možeš pronaći o sebi, najviše me nervira kad pišu da sam postala prava diva i da sam se umislila. Iskreno, može se za mene svašta reći, ali da sam diva, to stvarno ne… I to me najviše boli, ali se uvijek trudim sve to uvijek uzimati s rezervom”, objasnila je, pa dodala kako joj se dečko, redatelj Ivan Sikavica, uvijek iznova čudi kad mu ispriča da samu sebe gugla.

Tihana je s Ivanom u vezi već pet, šest, sto godina, tako mi je to najjednostavnije objasnila. “Sad to zvuči ne znam kako wow, veza redatelja i glumice. Ali, Ivan je jedan super normalan tip, i hvala Bogu na njemu, jer me, čak i kad malo poletim, vrlo brzo spusti i on je zadužen za to i da me izgrdi i da me najviše obožava u isto vrijeme. On je taj moj balans, on mi je zapravo zdravlje. Svađamo se, naravno, kao i svaki drugi par”, kaže.

Ja sam po prirodi divlja i sa mnom je uvijek kaos, pa me on smiruje, on sve može normalno iskomunicirati

“On je tip koji može sve normalno iskomunicirati, a ja sam, s druge strane, po prirodi divlja i sa mnom je uvijek kaos i dernjava, pa me on smiruje. Dogode nam se periodi da se samo susrećemo doma i doslovno ne vidimo od posla, a onda postoje i periodi kad smo intenzivno zajedno. Kuhamo, peremo suđe, usisavamo i vodimo vrlo normalan, dosadan život”, govori, a kad sam spomenula brak, odmah mi je rekla da o tome uopće ne razmišlja.

“Čak sam ja malo više zadrta po tom pitanju, ja baš ne bih brak i uvijek govorim ‘Baš neću potpisati taj papir!’ Valjda me drži taj neki bunt još iz srednje škole. Ali, na kraju je zapravo toliko svejedno. Kad dođu i ako dođu djeca, to će nam biti tek formalnost, a možda i neće, tko zna… Ne razmišljam o tome”, kaže, ali majčinstvo joj je, s druge strane, oduvijek nekako bliže. “Ja oduvijek imam majčinske instinkte, a kao mala sam se neprestano igrala bebama. Djecu jako volim i baš rado provodim vrijeme s njima. Ivan ima nećake koje obožavam i oni su mi potpuni apaurin, ali, sebe još uvijek ne mogu zamisliti kao majku… Ipak, ne mislim da postoji pravo vrijeme za to. To se dogodi kad se mora dogoditi, jer ako odjednom kreneš računati kad ćeš imati dijete, onda ga nikad nećeš imati. Kad bude bit će.”

Želiš postati dio naše super zajednice i odmah saznati kad objavimo novi video? Subscribeaj se na naš YouTube kanal