Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

Snaga

Ja sam veganka u Zagrebu i u restoranima sam najčešće – gladna

Ana prakticira veganstvo, kupuje namirnice bez ambalaže i želi znati odakle dolazi njezina hrana. Razgovarale smo s njom o tome koliko je komplicirano biti veganka u Zagrebu

Imate li u društvu kojeg vegana ili veganku? Ako imate, gdje odlazite na ručak? Spominjete li pred njima meso ili svoje nove kožne cipele? Ispričate li kako ste probali odličnu janjetinu u super novom restoranu? Ja iskreno neke stvari prešutim. Ne naravno jer me moja Ana ne bi razumjela, već nekako ju ne želim rastužiti. Divim se njezinoj odluci i činjenici da živi osvještenije i zdravije. Veganstvo uopće nije ‘lak sport’ ukoliko živite u Zagrebu, ili Hrvatskoj.

Da, većina se sama brine o svom jelovniku, kuha doma, no čini se kako je biti vegan još uvijek mnogima enigma. Nekima čak i komična tema koji izvrću iznova za vrijeme ručka i dosađuju pitanjima ‘kako to da si se odlučio ne jesti meso?’ Dok svjetske metropole vrve veganskim mjestima, jer je vani to već postao svojevrsan trend, kod nas ćete se morati pozamašno potruditi pronaći restoran tog tipa. Tako se mi najčešće nalazimo u jedno te istom restoranu.

Otvorenost prema veganstvu u Hrvatskoj nije baš nešto

”Iskreno, ne znam zašto je prehrana na biljnoj bazi još uvijek stigmatizirana kao komplicirana ili posebna. Ljudi sve više odlučuju maknuti meso i mliječne proizvode sa svojih tanjura, makar na jedan dan u tjednu. Bilo iz zdravstvenih ili etičkih razloga ili pak ekološke osviještenosti. I zato bi trebalo biti potpuno normalno da od dvadeset jela na meniju postoji barem jedno koje ne sadrži sastojke životinjskog porijekla. Ne dva, ne tri, ne dvadeset. Samo jedno. To čak i ne možemo nazvati pravim izborom, tek opcijom.” komentira Ana.

Dok svjetske metropole vrve veganskim mjestima, jer je vani to već postao svojevrsan trend, kod nas ćete se morati pozamašno potruditi pronaći restoran tog tipa.

Kako je freelancer, svoje obroke sprema kod kuće, tako da ustvari izlazi po namirnice, što također može ispasti anegdota za sebe. Naime, neki dan smo pretresle priču o tome kako u jednom eko dućanu sjemenke ustvari nisu bile organske jer eto ljudi ih više kupuju za ptice pa su im organske bile preskupe. Svježe cjeđeni sok od naranče nije baš uvijek tako svjež, a na pitanje imaju li nešto vegansko za pojesti, Ana je nedavno dobila tunu za odgovor.

Najlakše joj je hranu pripremati kod kuće

”Smatram da je iznimno važno podržavati male proizvođače i lokalnu ekonomiju, koliko god možemo. A u nabavku se uglavnom otisnem dva puta tjedno i to je skroz dovoljno za nas dvoje koliko nas ima pod krovom, ne računajući četveronožne članove. Nekad prije nisam bila luda za kuhanjem, ali valjda to dođe s godinama. Krenulo je sve kad sam naručila nekoliko divnih kuharica s Amazona i jednostavno se zatvorila u kuhinju i to je bilo to – od tada ne izlazim!

Za sve koji koketiraju s prehranom na biljnoj bazi svakako bih preporučila kuharice kao što su Plenty, First Mess, Bosh! i PlantLab. Apsolutno pomažu u onim izazovnim trenutcima kada želite pripremiti zdravi i kreativan ručak, a osjećate se limitirano s namirnicama – pogotovo kada radite tranziciju iz starih navika u nove. Ove kuharice su čudo!”

Jesu li namirnice koje kupujemo uistinu organske?

Jednom kada probate njezine veganske burgere ili hot dog, uopće nećete mariti za mesnima. A ako ste se pitali kako izgleda svakodnevni veganski menu, stvar uopće nije toliko komplicirana. ”Baza je očito – povrće. Pokušavam jesti raznoliko, a najvažnije mi je da je većina namirnica lokalnog i organskog porijekla – i te dvije stvari su mi podjednako važne. Tako da primjerice u mojoj kuhinji nikad nećete naći konopljine sjemenke iz organskog uzgoja iz Kine. Zašto bih kupovala kineske kada postoje mali proizvođači ekoloških konopljinih sjemenki ovdje u Hrvatskoj? I to vrijedi za sve namirnice koje mogu pronaći iz lokalnog, provjerenog izvora.” A što je s ambalažom?

Smatram da je iznimno važno podržavati male proizvođače i lokalnu ekonomiju, koliko god možemo. A u nabavku se uglavnom otisnem dva puta tjedno i to je skroz dovoljno za nas dvoje koliko nas ima pod krovom.

”Sve što mogu kupujem bez ambalaže, direktno od OPG-ova, uglavnom na Malom placu – mobilnoj tržnici koja okuplja male lokalne proizvođače. Neke namirnice koje su netipične za naše podneblje kupujem po eko policama određenih dućana, pazeći naravno da dolaze u što ekološkijoj ambalaži. Danas svaki kvart ima svoj dućan zdrave hrane, supermarketi su sve bolje opremljeni s bio proizvodima. Tako da rekla bih da je jako jednostavno doći do namirnica za veganski obrok. Više je stvar u tome da nisu sve namirnice jednako kvalitetne, zato volim posvetiti par sekundi čitanju etikete i razgovoru s prodavačima. Ja osobno uvijek želim upoznati taj peršin u mojoj košarici!” odgovara Ana.

Ponuda u zagrebačkim restoranima

Veganski lifestyle u inozemstvu doživljava svoj boom, a povećanja broja vegana u zadnjih par godina broje se u suludim brojkama, tako da ugostiteljska ponuda nema druge nego ići ukorak s time. Kod nas se vide naznake da se stvari mijenjaju nabolje, ali dosta sporo. Možda još uvijek premalo ljudi traži takve opcije u klasičnim restoranima ili možda samo malo kasnimo, kao i uvijek. Vjerojatno oboje.

”Čini mi se da klasični restorani u Zagrebu danas imaju pristojan izbor vegetarijanskih jela, ali me konobari ipak čudno pogledaju svaki put kad postavim pitanje imaju li nešto veganski na meniju, tako da uglavnom završim na salati i krumpirićima. I uvijek se nasmijem tom maksimumu naših restorana.”

Možda još uvijek premalo ljudi traži takve opcije u klasičnim restoranima ili možda samo malo kasnimo, kao i uvijek. Vjerojatno oboje.

No, ako ste čovjek od brze hrane, u Zagrebu će vam biti malo lakše – na nekoliko mjesta možete pronaći veganske opcije pizza i burgera. I same se povremeno nađemo u nekom zagrebačkom veganskom restoranu. Ili se jelovnik nije mijenjao zadnjih deset godina ili je ponuda bazirana na tofuu, sejtanu i falafelu.

”Možda je to skroz super za nekoga tko tek istražuje tu vrstu prehrane, pa mu tu i tamo dobro dođe neka zdrava promjena za ručak, ali nakon nekog vremena takav izbor jednostavno postane dosadan. Također, rijetko se komunicira izvor namirnica s kojima se pripremaju jela, a nekako mi se čini – ako ste već tamo jer pazite što jedete onda je i dosta važno znati od kuda dolaze sastojci, zar ne?”

Veganstvo i moda

No, veći problem nastaje kada se radi o odjeći, jer to tek zahtjeva trud i malo više promišljanja. ”Kao i kod prehrane, tako se i po pitanju mode pokušavam voditi idejom održivosti. Generalno pokušavam postupati što savjesnije, za početak, odmaknuti se od prekomjerne potrošnje i od svega što je jednokratko. Potom i odgovornije u smislu društvene cijene tog odjevnog predmeta.

Kad kupujem, uz pitanje otiska na okoliš, uvijek mi se u glavi izvrti i pitanje radnih uvjeta te radije biram kvalitetnije komade i organske materijale, proizvedene po mogućnosti u državi u kojoj jesam, bila to Hrvatska ili Island. Stare stvari pokušavam prenamijeniti, donirati, reciklirati. Predmeti od kože već dugo godina ne nalaze svoje mjesto u mom ormaru i, naravno, tu i tamo zna biti izazovno naći dobre čizme.” Nije smak svijeta, i uvijek se nađe neko rješenje, no nije ni jednostavno. Osobito kada oko sebe ne nailazite na podršku, već ste u nekoj stalnoj potrazi i istraživanju za onim što vam treba.

Pitanja koja frustriraju

A ako ne jedete meso, sigurna sam da ste se gomilu puta našli u situaciji sugovornika s onim klasičnim pitanjima, ili komentarima. Što je poprilično frustrirajuće i iskreno – dosadno. Tako da ukoliko niste pobornik veganstva ili vegetarijanstva, evo nekoliko primjera onoga što bi vegani i vegetarijanci voljeli da ubuduće zaobilazite. Sve su čuli, sve su ih ispitali, pustite ih da jedu na miru.

Ali i biljke imaju osjećaje.
Ali čovjek mora jesti meso.
Ali Bog je stvorio životinje da ih jedemo.
Ali tako je to u prirodi, i lavovi jedu meso.
Ali od kud dobivaš proteine, vitamine i minerale?
Ali da prestanemo jesti meso, životinje bi preplavile svijet.
Ali mi smo na vrhu hranidbenog lanca.
Ali što bi napravila da si zatočena na nekom pustom otoku?
Ali možda da toliko pomažeš ljudima, a ne životinjama?