Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

KRATKA PRIČA

Svatko ima barem jednu priču iz taksija. Mene je vozio taksist koji se bori za pravdu poštenih radnika

U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta

Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite na kontakt@super1.hr.

*

Bila je sredina jutra, motala sam izaći iz ureda na neki sastanak iznad grada, na Tuškancu. Taksist je stigao na vrijeme, a kolegice i ja ušle smo u auto nastavljajući odmah s pričom o članku o kino Europa koji smo pročitale ovih dana. Taksist se odmah zainteresirao, naćulio uši i, naravno, upustio se u razgovor.

– Ma znate što ću vam ja reći. Dok god ljudi glasaju za Bandića, tako će nam i biti. A kako neće glasati za njega. Ispričat ću vam jednu priču koju sam ispričao i gospodinu kojeg sam jutros vozio, – i počinje monolog koji je trajao sve do kraja vožnje.

– Vozio sam nedavno jednog mladog dečka u casino. Ostao sam u kvartu na još jednoj kratkoj vožnji kad dobivam poziv, odlazim do casina i vidim da mi u auto opet ulazi on. Tražio me da ga vozim kući da uzme novac pa da ga opet vraćam u casino i to se dogodilo još dva puta u istoj večeri. Svaki put je uzeo sigurno po 200 eura iako ne mogu sa sigurnošću reći. To je dakle bilo barem 600 eura u toj jednoj večeri. I uzmem si ja malo slobode pa ga pitam: ‘Oprosti dečko, ali odakle ti novac?’ A on mi kaže da ima devetero djece. Devetero djece. I za svako dobiva dječji doplatak. On i žena nisu zaposleni, jer zašto bi bili kad ovako mogu živjeti i više nego pristojno. I dok je toga svi će oni glasati za Bandića. – U pravu je, malo mi ga je žao, ali on nastavlja svoju priču.

– I tko će onda platiti? Vi i ja. Ja radim godinama, naradim se, vozim taksi po cijele dane i ne mogu prestati raditi. Kao, vjerojatno ni vi. A oni i dalje rade po svom.

Priča se dalje razvija i dolazimo do zaključka da velik dio problema leži u tome da velik broj ljudi ne izlazi na izbore, a kasnije se žali na izborne rezultate. No, naš taksist će i dalje nastaviti širiti svoju pričati i pokušavati motivirati ljude da promijene situaciju. Sretno mu.

Više s weba