Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PUTOPIS

Obišla sam cijeli Izrael u osam dana i ostala zadivljena svime što sam vidjela i doživjela

Naša Ivana prvog je dana jeseni krenula na osmodnevno putovanje u Izrael kojeg mnogi zovu i Sveta Zemlja. Napisala nam je svoje iskustvo

Nakon dužeg leta zbog presjedanja u Beogradu, prvo mjesto s kojega smo krenuli na putovanje po toj zemlji bilo je Nazaret. Riječ je o gradu i zemlji prepunoj suprotnosti, zemlji gdje se susreću istok i zapad, zemlji triju monoteističkih religija, zemlji koju stalno povezuju s ratnim sukobima. A nas je dočekao savršeni mir i ljubazni ljudi.

U ovom dijelu Izraela koji je poznat i kao Galileja tijekom vožnje uživala sam u pogledu na nepregledne nasade palmi datulja, banana i nara. Nakon toga uslijedila je vožnja po Genezaretskom jezeru nakon koje smo probali prefinu ribu koja je došla ravno iz toga jezera. Pored Nazareta, obišli smo još i mjesta Kafarnaum i taksijem se popeli na brdo Tabor s kojeg se pruža predivan pogled na mjesta u nizini.

Jeruzalem, grad velikih suprotnosti

Nakon dva dana stigli smo u Jeruzalem, u hotel koji se nalazio na vrhu Maslinske gore s koje se pogled pružao na cijeli stari dio Jeruzalema kojeg smo obišli okolo-naokolo. Prvo mi je u oči upala vreva koja je vladala svuda oko mene jer glavna ulica Cardus Dominus prolazi kroz bazar koji ima stvarno raznovrsnu ponudu, od začina pa sve do kože i keramike.

Put završava na Zapadnom zidu koji mnogi zovu Zid plača i koji je nezaobilazna postaja svakog turista baš kao i bazilika Isusova groba koju sam također posjetila. Čitav taj dio grada kao da je ostao u jednom drugom vremenu, ni traga modernizmu, sve građevine su od kamena, starinske, a među ljudima koje sam susrela nije bilo ni traga užurbanosti.

Imala sam osjećaj kao da je vrijeme stalo pa sam se i ja tako počela osjećati obilazeći dućančiće i cjenkajući se s trgovcima za svaku stvar koju sam odlučila kupiti. Mogu reći da mi je dosta dobro išlo što se vidjelo po punim vrećicama s kojima sam se vraćala u hotel. Dosta je toga otišlo na poklone.

Boravak u Jeruzalemu ne pamtim samo po prekrasnim mjestima koja sam vidjela već i po dobroj hrani koja se bazira na povrću, ribi, piletini, janjetini, raznim prilozima i umacima. Većina njih bila je dobro začinjena s meni dosta nepoznatim začinima. Svakodnevno degustrirajući nešto novo mislim da sam čak i dobila par kila. Barem se meni tako čini, ali tko bi odolio svim tim finoćama. Na dijetu ću misliti kasnije.

Put u pustinju

Iz Jeruzalema koji nam je bio baza odlazili smo i na druga mjesta. Tako smo se zaustavili u Judejskoj pustinji gdje smo susreli beduine i zanijemili od pogleda koji se pružao s jedne visoravni iako smo na nekim mjestima bili i preko šesto metara ispod nadmorske visine. Tu su naravno bile i nezaobilazne deve, a na jednu od njih sam sjela i napravila jedan krug na njoj. Naravno, ne sama. Bio je pravi gušt.

Kako je u to doba u Izraelu, a pogotovo u tom dijelu zemlje temperatura visokih 35-40 stupnjeva osvježenje u Mrtvom moru itekako je dobro došlo, iako ni ono nije bilo baš osvježavajuće. Ali zato sam se skroz opustila jer sam na njemu jednostavno plutala bez da moram mahati rukama i nogama. Velika razlika u odnosu na naše Jadransko more.

U zadnjim danima boravka obišli smo i Betlehem, mjesto Isusova rođenja i pjevali božićne pjesme jer to je tamo običaj što je malo neobično kad te grije visokih trideset i nešto stupnjeva. Ali običaj je običaj. Prepuna dojmova, ali i torbi, (jednu sam još morala kupiti) vratila sam se na naših niskih 15 stupnjeva zbog čega sam se odmah poželjela vratiti u Izrael.