Dolazak Xija Jinpinga u Beograd jasan je signal: Vučić dobiva kinesko oružje i podršku za agresivnu politiku prema susjedima

Trgovinski sporazum Srbije i Kine

Parlament Srbije krajem prošle godine raspravljao je o nacrtu, na 850 stranica, trgovinskog sporazuma s Kinom, u kojem je najvažniji dio onaj koji se odnosi na kupnju kineskog oružja. Premda se taj dio sporazuma gotovo nigdje ne spominje, u njemu stoji da će Srbija svake godine dobivati sve veće popuste ako će kupovati kineske rakete, bombe, torpeda, tenkove i druge obrambene proizvode.

Što se srpskih uvoznih carina tiče, one će se u sljedećem desetogodišnjem razdoblju postupno smanjivati za 2,5 posto po godini. S obzirom na to da srpske carine na topove, haubice, minobacače, lansere raketa i bacače plamena iznose 25 posto, to bi značilo da će Srbija uskoro ukinuti carine na uvoz ovih proizvoda iz Kine. Krajem prošle godine potpisan je Sporazum o slobodnoj trgovini između Kine i Srbije koji će uskoro stupiti na snagu i njime će biti oslobođeno od carine 10.412 srpskih i skoro 9000 kineskih proizvoda.

Američke sankcije kineskim tvrtkama

No postoji jedan ozbiljan problem za Peking i Beograd. Amerikanci su, naime, uveli sankcije kineskim tvrtkama koje već posluju ili će poslovati u Srbiji zbog nedopuštene “aktivnosti širenja raketne tehnologije”. Blokiran im je pristup američkim tržištima, a rigorozno se kažnjava i svatko tko kupuje njihovu tehnologiju koja se može iskoristiti za izradu oružja. Sankcije se odnose na China Aerospace Science and Technology Corp., China Aerospace Science and Industry Corp. i Poly Technologies Inc. te njihove podružnice.

Kineska korporacija Poly Group u pregovorima je sa Srbijom o zajedničkim ulaganjima u razvoj raketnih sustava s mogućnošću noćnog otkrivanja ciljeva te protuterorističke opreme. Ta se tvrtka optužuje da isporučuje tehnologiju koja se koristi u vojne svrhe u Iranu, Sjevernoj Koreji i Siriji, zemljama koje su pod zapadnim sankcijama.

Ništa bolja situacija nije ni s civilnim tvrtkama koje imaju slojevite i razgranate veze s kineskom Narodnom oslobodilačkom vojskom, a žele prodrijeti na srpsko tržište. Jedna takva tvrtka, China Machinery Engineering Corporation, prošle je godine sklopila ugovor sa Srbijom o upravljanju otpadnim vodama u Beogradu. No, ta je tvrtka sankcionirana zbog proliferacije kemijskog i biološkog oružja.

Kinesko-srpska propaganda

Jedan od bizarnijih sporazuma Kine i Srbije svakako je onaj koji su potpisali Ministarstvo kulture Srbije i Ured za informiranje Državnog vijeća Kine o medijskoj suradnji. Beograd se obvezao da će hvaliti postignuća Kine i njen autoritativni politički sustav, a da će zauzvrat Peking pomoći Srbiji u širenju narativa da je Kosovo dio Srbije te će spriječiti da Priština postane članica Ujedinjenih naroda.

Nakon tog sporazuma percepcija Kine u Srbiji dramatično se promijenila. Pozitivno mišljenje o Kini u 2005. imalo je samo tri posto građana Srbije, dok je 2018. pozitivno stajalište imalo već 56 posto ispitanika. Zahvaljujući agresivnoj propagandi srpskih medija koji su pod kontrolom Aleksandra Vučića većina građana vjeruje da Beograd prima najveću pomoć od Kine i Rusije. Što, dakako nije istina.

Europski pokret u Srbiji objavio je 2021. da je od 2014. godine do 2020. kad su počeli pristupni pregovori s EU-om, Srbija svake godine na ime strukturnih i kohezijskih fondova dobivala 1,1 milijardu eura neto, odnosno 7,7 milijardi eura ukupno. Ovom podatku treba dodati i informaciju da su u proteklih 10 godina kumulativne strane izravne investicije EU-a u Srbiju iznosile 15,4 milijarde eura. Istodobno, primjerice, ruske investicije u Srbiju iznosile su samo oko 1,5 milijardi eura, dok je Kina donirala Srbiji od 2000. do 2016. godine jedva 31,4 milijuna eura. Podaci Narodne banke Srbije ukazuju da se investicije iz Kine ubrzavaju od 2016. godine te da je oko 90 posto svih ulaganja iz Kine u proteklih deset godina uloženo upravo do rujna 2021. godine.

Novi put svile prolazio bi kroz Srbiju

Kina je nakon Njemačke najvažniji trgovinski partner Srbije u 2023. Uvoz iz Kine iznosi oko 12 posto ukupnog uvoza, a izvoz oko četiri posto ukupnog izvoza. U posljednjih 10 godina Kina je uložila u Srbiju oko 18 milijardi dolara. Kineske investicije i financijska ulaganja atraktivne su za Srbiju jer su one, kako se definira u Beogradu, “bez obveza”. Kina je u Srbiji uglavnom ulagala u sektor infrastrukture – izgradnju i obnovu cesta, mostova i željeznica. Važna strateška investicija je željeznička pruga Beograd-Budimpešta, koja je dio kineske strategije Novog puta svile i otvorila bi novi put kineskim proizvodima u Europi kroz Zapadni Balkan.

Preko svojih državnih tvrtki Kina je kupila ili uložila u nekoliko tvrtki u Srbiji. Kritičari tvrde da je Srbija za nikakve novce zapravo poklonila Kinezima željezaru u Smederevu i rudnik bakra i zlata u Boru, a da je rudna renta koju Kinezi plaćaju Srbiji za eksploataciju bakra i zlata više nego mizerna. Također, Kina ulaže novac u tvornicu guma Linglong u Zrenjaninu.

Kina će istodobno financirati i gradnju Koridora 10 koji treba povezati luku u Pireju u Grčkoj s centralnom Europom. Dio pruge prolazit će kroz Srbiju, što će omogućiti kineskoj robi da bitno skrati put do tržišta u Europi. Nedavno je u Kineskom kulturnom centru u Beogradu otvorena Komora kineskih kompanija u Srbiji, s ciljem unapređenja trgovinskih odnosa između dvije zemlje.

Srbija sjedi na tri stolca

Vidljivo je da je Srbija iskoristila rusku agresiju na Ukrajinu i to što je pod sankcijama da učvrsti suradnju s Kinom. Jer, tvrde u Beogradu, u ekonomskom smislu Kina je puno atraktivniji partner u odnosu na Rusiju. Peking je, naime, puno izdašniji u pomoći i ulaganjima, a osim toga ima puno proizvoda koji su potrebni Srbiji.

Iako je utjecaj Kine na ekonomiju i razvoj Srbije značajno porastao posljednjih godina, ipak nije ni blizu utjecaja koji EU ima na Srbiju, koja je druga zemlja na svijetu po visini sredstava koje dobiva iz fondova EU-a. Od 2000. do 2020. bespovratno je dobila skoro četiri milijarde eura. Također, EU je najznačajniji vanjskotrgovinski partner Srbije. Istraživač Centra za europske politike (CEP) Marko Todorović izračunao je da dvije trećine ukupnog izvoza i oko 55 do 60 posto ukupnog uvoza Srbije povezano s članicama EU-a. Srbija u EU najviše izvozi industrijske proizvode, kabele i provodnike, električne motore, bakar, a značajni udio čine i poljoprivredni proizvodi, voće, povrće, žitarice. Todorić navodi da su Kina i Rusija također značajni trgovinski partneri, ali u znatno manjoj od EU-a.

Sve su to razlozi zašto Srbija istodobno igra na tri strane: na EU, Kinu i Rusiju. Kad bi odustala od ulaska u EU Srbija bi ostala bez europskih investicija, a mnogi infrastrukturni projekti ne bi bili dovršeni bez tog novca. Bez Rusije i njenih energenata ne može, kao što ne može niti bez Kine i njenih silnih investicija. Kao ni bez političke potpore koju Moskva i Peking daju Beogradu u odnosu na krize u BiH i na Kosovu.

Kina nije priznala Kosovo

Kina je jedna od država koja nije priznala Kosovo i čvrsto podržava Beograd u sporu s Prištinom. Svoje prijateljstvo spram Beograda Peking je upravo potvrdio protiveći se rezoluciji kojom UN osuđuje genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Istodobno Srbija čvrsto podupire politiku jedne Kine, koja podrazumijeva da je Tajvan integralni dio Kine.

A kako bi Vučić pokazao da nije ovisan samo o oružju iz Kine i Rusije, ovih dana najavio da će Srbija kupiti 12 vojnih zrakoplova tipa Rafale F3R, koje je spremna platiti oko tri milijarde eura. U posljednjih deset godina vojni proračun Srbije se utrostručio i iznosi 1,4 milijarde eura, više od budžeta ostalih pet balkanskih zemalja zajedno, objavio je francuski BMF. U tom razdoblju Srbija je platila oko 2,5 milijardi eura za kupnju kineskog protuzračnog sustava FK-3, ruskih helikoptera Mi-17 i Mi-35, kao i ruskog obrambenog sustava Pancir. Također nabavila je i tisuće iranskih dronova Shahed 136 pa ne čudi zaključak njemačkih medija da je Srbija remetilački faktor Zapadnog Balkana.

Masovno naoružavanje srpske vojske

Premda Vučić uvjerava da se Srbija ne sprema na rat nego se naoružava jer to rade i ostale zemlje, u to malo tko vjeruje. Jer toliko jačanje vojne moći, neusporedivo veće od svih svojih susjeda, ipak mora zabrinuti SAD i EU. Premda Srbija ne može napasti svoje susjede, Makedoniju, Hrvatsku, Crnu Goru ili Bugarsku, jer su to zemlje članice NATO pakta pa bi napad na jednu od njih bio bi tretiran kao napad na cijeli NATO savez, jasno je da se Srbija priprema za moguće obračune s Kosovom te pomoć Republici Srpskoj ako se odluči odcijepiti od BiH.

S obzirom na to da Milorad Dodik neprestano najavljuje da će se Republika Srpska odcijepiti od BiH te da će to učiniti milom ili silom, kao i da situacija na Kosovu i dalje nije riješena pa i najmanji incident može prerasti u sukob većih razmjera, odluka Srbije da se naoružava na najbrži mogući način pokazuje da se ona ipak priprema za moguće ratne situacije.